Izložba

Pula EKO WEEK / izložba “Druga strana plastike: projekt EKO LAB”

Galerija HUIU, Pula

21. – 27.10.2020.

Sredinom 19. stoljeća krenula je potraga za novim sintetskim spojevima iz biljaka kako bi se smanjilo iskorištavanje prirodnih resursa poput bjelokosti (slonovače) od koje su se izrađivale tipke za klavir, češljevi, biljarske kugle. Masovno korištenje bjelokosti na zapadu, krajem 19. stoljeća pobudilo je strah od njihovog istrebljenja. Bjelokost azijskog slona korištena je za izradu biljarskih kugli dok je afrička korištena za izradu tipki. (1)

Zbog sve većeg tržišta te dugog, složenog i skupocjenog procesa proizvodnje, proizvođači biljarskih stolova Phelan i Collender, 1869. godine ponudili su nagradu od 10.000 američkih dolara (današnja vrijednost bila bi nekoliko stotina tisuća) onome tko će osmisliti kugle koje nisu napravljene od slonovače. To je privuklo John Wesley Hyatta koji je izumio celuloid – prvi plastični materijal zbog čijih su zapaljivih svojstava biljarske kugle pri savršenom sudaru znale eksplodirati. (2) Mnogi su detektirali mogućnost velike zarade u otkrivanju novih materijala. Tako je 1907. godine Leo Baekeland, belgijski kemičar, stvorio Bakelit – prvi sintetski polimer u potpunosti sačinjen od molekula koje je nemoguće pronaći u prirodi. Bakelit, taj iznimno čvrst i tvrd materijal koji je imao široku primjenu – od nakita do automobilske industrije – označio je početak Plastičnog doba.

Najvažnije vrste plastike izumljene su između 1850. i 1950. godine.

Drugi svjetski rat bio je laboratorij za nove izume. Mnogi polimeri kao što su polietilen, najlon, akril, stiropor prvi su put umarširali u životni prostor upravo tijekom rata. Po njegovom završetku, plastika je omogućila procvat opsesivnog potrošačkog društva. Obećavala je obilje po niskoj cijeni, put u čišću i svjetliju budućnost bez strahovanja od prekomjernog korištenja prirodnih resursa. I tako je plastika počela tiho penetrirati u naše živote, naše domove, aute, odjeću, igračke i na koncu – naša tijela. Ispunila je obećanje, ali i ostavila izobilje plastičnog otpada o kojemu nismo razmišljali.

Od 1950-tih do danas proizvodnja plastičnih proizvoda porasla je preko 200 puta. S time je porasla i količina plastičnog otpada. Korporacije su se pobrinule kako plasirati što više proizvoda na tržište, no ne i što po završetku njihovog životnog vijeka. Jednom kada dospije u mora i oceane, a to je svake minute jedan kamion, plastika slobodno putuje. Nošena strujama, valovima i vjetrom dospijeva gotovo svugdje. Postoje područja u oceanima koja su više ili manje onečišćena (zasigurno ste čuli za 5 velikih oceanskih vrtloga koji nalikuju na “plastičnu juhu”), ali ne postoji područje u kojemu plastika nije pronađena.

Popularnost plastike nije samo u niskoj cijeni proizvodnje već i u samim karakteristikama ovog materijala. Ona je lagana, otporna na kemikalije i fleksibilna. Takve karakteristike pogodovale su tehnološkim inovacijama u raznovrsnim poljima kao u medicini, građevini, zrakoplovnoj i automobilskoj industriji što je dovelo do mnogih poboljšanja te naposljetku do viskog nivoa komfora. Uvelike je olakšala život ljudi i pridonijela demokratizaciji društva.

Međutim, prevelika proizvodnja i potrošnja plastike pokazala se iznimno problematičnom. Širok spektar plastičnih proizvoda jako vrzo postaje otpadom. Standardna plastika nije biorazgradiva te jednom kada završi u okolišu, tamo ostaje stotinama godina. (3) Plastika ne nestaje, ona prelazi u sitne komadiće – mikroplastiku. To su čestice plastike manje od 5 mm nastale razgradnjom i usitnjavanjem plastičnog otpada. Problem je što plastika na sebe veže razne štetne kemikalije, onečišćivače iz okoliša i mikroorganizme. Sve to nagomilava se i zadržava u tkivu životinja koje plastiku zamjenjuju za hranu, a naposljetku te životinje jedemo mi. Još uvijek ne znamo kakve će to posljedice imati po ljudsko zdravlje.

Pula EKO WEEK bio je završna aktivnost projekta EKO LAB (srpanj 2019. – listopad 2020.).

Udruga Zona za poboljšanje kvalitete življenja u srpnju 2019. godine započela je s provedbom projekta EKO LAB u partnerstvu s tri pulske srednje škole – Gimnazijom, Tehničkom školom i Školom primijenjenih umjetnosti i dizajna te Hrvatskim udruženjem interdisciplinarnih umjetnika (HUiU).

Zaštita okoliša, odnosno zaštita našeg planeta, treba postati prioritetom na svim razinama. Kako bi zajednički stvorili održiviju i odgovorniju budućnost, o istoj ne možemo i ne smijemo promišljati bez mladih. U narednim desetljećima razvijati će se i tzv. zelena zanimanja, koja su u Hrvatskoj još uvijek deficitarna stoga se sve više nameće potreba za osposoljavanjem mladih za nove izazove.

Kroz ovaj projekt, mladi su upoznati s problemom plastičnog otpada, kako zagađuje našu okolinu, mora i oceane, kako prijeti zdravlju i gospodarstvu. Kroz predavanja i radionice, upoznati su s praktičnim primjerima za smanjenje otpada, inovacijama u tom sektoru i općenito s pojmom društveno odgovornog poduzetništva. Dobili su uvid u procese zajedničkog stvaranja i rada na zajedničkom cilju za dobrobit lokalnih zajednica, usvojili nove vještine te doprinosili u svim fazama projekta svojim specifičnim kompetencijama ovisno o iskustvu I obrazovanju.

EKO LAB je dobio i svoj fizički prostor u Gimnaziji Pula gdje je osposobljen mali lab za recikliranje plastike te izradu recikliranog filament za 3D printere, što omogućava praktično razumijevanje procesa reciklaže. U dugoročnoj perspektivi EKO LAB želi postati mjesto učenja, razmjene znanja i iskustava, eksperimentiranja u svrhu razvijanja kritičkog mišljenja, kreativnosti i inovativnosti učenika i učenica srednjih škola, ali i drugih dionika te šire zajednice kako bi se potaklo na promišljanje o mogućim budućim zelenim inovacijama.

Izložba koju smo postavili u galeriji HUiU rezultat je zajedničkog procesa u razvoju kompetencija i znanja učenika i učenica te njihovih profesora/ica uključenih u projekt EKO LAB, od razumijevanja i analize problema do ideacije i realizacije eksperimentalnih proizvoda od reciklirane plastike i 3D printanja. Projekt je doživio mnogo uspona i padova a dodatno je začinjen razvojem epidemije COVID-19 što nam nije dozvolilo mnogo praktičnog rada međutim vjerujemo kako su učenici/ce dobili uvid u problematiku a što je najvažnije, u procese zajedničkog rada, promišljanje o društvenim inovacijama, održivom razvoju, održivom dizajnu i poslovanju i općenito usvajanju kompetencija za rješavanje gorućih problema sadašnjosti i budućnosti.

Cilj svih aktivnosti na EKO WEEK-u je prezentacija projektnog procesa te osvještavanje šire javnosti o problemu plastičnog otpada.

Tekst: Petra Počanić / Sabina Damiani

………………………………………………………………………………………………………………

Nositelj projekta: Udruga Zona za poboljšanje kvalitete življenja

Partneri: Gimnazija Pula, Tehnička škola Pula, Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn Pula, Hrvatsko društvo interdisciplinarnih umjetnika – HUiU

Suradnici: DC Rojc / Dnevni boravak, SUP – Studentska udruga Pula, Institut Ruđer Bošković – Centar za istraživanje mora, Rovinj

——————————————————————————————————————–

Projekt i izložbu je sufinancirao Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske iz Hrvatsko-švicarskog programa suradnje.


[1] http://americanhistory.si.edu/collections/search/object/nmah_1065504

[2]  Plastic: A Toxic Love Story (2011)

[3] https://www.plasticgarbageproject.org/en/plastic-life

Otvorenje 21.10.2020.

Share this post

Share on facebook
Share on google
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on print
Share on email